ÿþ <html> <head> <title> SPEKTAR </title> <meta http-equiv="content-type" content="text/html; charset=windows-1250"> <style type="text/css"><!-- a:link, a:visited, a:active {text-decoration: none} --></style> </head> <body> <body background="../image/bg2.gif" vlink="0000ff" > <table border=0 width=900 align=center> <tr><td width=*><div align= justify> <center> <img alt="" src="../images/prizma1.gif" width=624 height=162><p> <font color="#ff0000" face="arial" size="5">SVETLOST je deo SPEKTRA</font></center><p> <font color="#000000" face="arial" size="4">&nbsp; Od kako je izmerena ili utvrena brzina svetlosti nije se mnogo pa~nje posvetilo proveravanju da li postoji mogunost za vee brzine od ove. Mo~da to izgleda logi no za ono vreme (pre viae od sto godina) kada se posle nekoliko vekova pokuaaja merenja ove brzine naizgled kona no doalo do njene ,stvarne' vrednosti. Od po etka sedamnestog veka do po etka dvadesetog veka bilo je dosta pokuaaja da se izmeri brzina svetlosti. U tim pokuaajima nikad se nije mnogo pa~nje posvetilo izvoru iz kojeg nastaje svetlost, pa je iz tog razloga postojalo viae razli itih izvora za merenje brzine svetlosti. Ipak potpuno je prirodno da bi svako ko je to pokuaao, trebalo da se zamisli nad prirodom izvora svetlosti, jer od toga e i zavisiti njene osobine (brzina, ja ina itd.). Tako da ako bi se o tome vodilo ra una trebalo bi da bude potpuno izvesno da; svetlost nee imati iste osobine ako je njen izvor plamen (iz fenjera) kao ato je to pokuaao Galilej, zatim da li je svetlost dobijena od sijalice i na kraju da li je svetlost dobijena od najja eg izvora svetlosti, odnosno Sunca ili nekih drugih zvezda. Svaki od ovih izvora nema istu snagu (ja inu), niti njihova svetlost nastaje od iste materije, pa je prirodno da sa poveanjem rastojanja, opada mogunost da se njihova svetlost mo~e videti. Jedino jak izvor svetlosti mo~e da obezbeti njeno vienje na velikim rastojenjima. Zbog toga je logi no da plamen iz fenjera ne bi mogao da omogui dovoljno svetla koje bi se videlo na velikim rastojanjima. Takoe to ne bi moglo da se uradi ni sa svetlom dobijenim od sijalice. Ako bi se to uradilo na manjim rastojanjima i uz pomo instrumenata za tu namenu, trebalo bi ipak imati na umu da tako dobijena svetlost ni na koji na in ne mo~e da se poredi sa onom koja je dobijena od Sunca. <b>Ne samo da ja ina (snaga) ove svetlosti ne mo~e biti ista, nego je i na in na koji one nastaju potpuno razli it, iz ega sledi da ni njihove osobine ne mogu biti potpuno jednake! Pri tome treba imati u vidu, da e njihove osobine biti zavisne i od uslova ili sredine u kojima se emituje njihova svetlost. A to dalje uti e na vrednost koja se dobija prilikom merenja. </b>Logi no je da svetlost ne mo~e imati jednaku brzinu kretanja u donjim slojevima atmosfere gde je njena gustina najvea, u odnosu na gornje slojeve gde je ona dosta razreena. A najveu slobodu kretanja svetlost mo~e imati u ,vakumu', gde nikada nije uraeno merenje njene brzine! Izgleda da mnogi ne misle o tome kako sredina kroz koju se prostore svetlost mo~e imati uticaja na njenu brzinu.? Opate je prihvaeno mialjenje da; ako sredina i ima nekog uticaja, to izgleda toliko zanemarljivo, da se ovaj uticaj potpuno odbacuje. <br>&nbsp; Kako sa tokom vremena raste nau no tehni ki progres, ujedno sa time doalo je do usavraavanja instrumenata i metoda (na ina) merenja brzine svetlosti. Ipak, metod kojim je utvrena ,kona na' vrednost za njenu brzinu primenjen je pre viae od sto godina. Sledio je itav vek nau no tehni kog usavraavanja, pri emu su mnogi instrumenti viaestruko premaaili one mogunosti koje su imali pre sto godina. <b>Kako je onda mogue da se od toga vremena nije pokuaavala provera ovog eksperimenta sa daleko boljim instrumentima koje su ljudi usavraili u danaanje vreme? Zapravo ako je i postojala neka provera ona je uraena na istim principima, gde je osnova bila merenje brzine vidljivog dela spektra (svetlosti), ali ne i drugih delova spektra, odnosno nije se proveravala brzina prostiranja talasa razli itih talasnih du~ina.</b> Ono ato se ipak dogaalo u eksperimentima pomou akceleratora, jeste da je primeeno kako su neke estice imale veu brzinu od one za koju se smatra da ima kona nu vrednost. Ipak tome se nije posvetila vea pa~nja, jer su pa~nju usmerili ka nekom drugom (li nom ili ve zadatom) cilju. <p>&nbsp; <img alt="" src=../image/mmeks.JPG witdh=231 heigth=284 align=left>&nbsp; Zanimljivo je da se utvrivanje i merenje ,ta ne' brzine svetlosti poklapa sa vremenom kada su objavljeni Ajnatajnovi radovi. Kako se u njegovim radovima pominje brzina svetlosti koja tada joa nije bila utvrena, prosto je postojala potreba da se ona kona no definiae. Zapravo Majkelson je neato ranije pokuaao da definiae brzinu Zemlje u odnosu na eter. On i Edvard Morlej su 1887. izveli eksperiment za odreivanje brzine kretanja Zemlje u odnosu na eter. Eksperiment nije dokazao da postoji eter, a to je izgleda dovelo do krize u fizici koja je reaena Ajnatajnovom teorijom relativnosti. Iz toga se vidi da je odreivanje brzine svetlosti bilo uslovljeno potrebom da se zadovolji teorija koja se u isto vreme pojavila. <i>No na in na koji je pokuaano da se odredi da li postoji eter (slika levo), pokazuje da je to uraeno merenjem vidljivog dela spektra? Meutim postoje i drugi oblici zra enja i talasa koji nisu u vidljivom delu spektra, sa kojima je prostor potpuno ispunjen, jer tamo gde postoji materija, tu mora da postoji i energija (preneta u vidu estica ili talasa). A energija mo~e biti daleko viae zastupljena u odnosu na materiju, jer to bi bilo logi no, budui da je i ogromni prostor koji postoji izmeu manjih ostrva materije daleko vei!</i><br>&nbsp; Nastalo merenje brzine svetlosti, bilo je uslovljeno potrebom da se ova mera uklopi u tada date teorije. Iz te potrebe utvrena je brzina svetlosti upravo kao jedinica mere. I poato je od tada postojala ova jedinica mere, onda je moglo da se pristupi prora unima koji se zasnivaju na osnovu nje. Razvijene su slo~ene jedna ine koje su se dalje granale u smeru dokazivanja i potvrivanja delova teorije ili cele teorije.<br>&nbsp; Tako je nastao ili postojao zatvoreni krug koji je uslovljavao da ono ato postoji u teoriji treba i matemati ki da se definiae, a iz te definicije sledi verovatnoa da je teorija bila ispravna. Na osnovu toga mo~e se zaklju iti da je svaka jedna ina kao definicija odreene teorije nastala na potrebi. Ako je ona nastala u odreenom vremenu kada je postojala potreba za time, onda iz toga mo~e slediti da mo~e doi vreme kada ta potreba ne mo~e viae da zadovoljava sve one aspekte koji su u to vreme izgledali zadovoljeni. Setimo se samo onog vremena kada je vladao Ptolomejev prikaz sveta. <b>Njegova ideja o kretanju planeta oko Zemlje bila je naizgled dobro matemati ki razraena. Tako da se uz pomo slo~enih <i>epicikla dodavanih na deferent</i> dugo vremena odr~avala, iako se na kraju pokazalo da je sva ta slo~ena matemati ka konstrukcija bila pogreana, jer je bila izgraena na pogreanoj ideji.</b> Zato bi zapravo neato sli no uvek moglo da se ponovi, jer sve dok postoji potreba koja se ne bavi proveravanjem <i>unapred ili ranije definisanih injenica,</i> ve njihovom prilagoavanju prema potrebi koja postoji u datom trenutku, postoji mogunost da ideja ili teorija koja je bila vodilja mo~e imati dosta nedostataka!<br>&nbsp; Kao ato se to viae puta u istoriji deaavalo postojalo je vreme kada se verovalo da je odreeno shvatanje kona no. No kako je vreme sve viae odmicalo od po etaka ideje ili teorije, rasla je i potreba za ovekovim saznanjem, tako da je to uslovilo da se ono ranije shvatanje prevazie ili u boljem slu aju nadograuje.<p>&nbsp; Iz ranijeg opisa o tome kako je nastalo i izvedeno merenje brzine svetlosti jasno se vidi da je tokom vremena postojalo nepoznavanje osobina same svetlosti, a u mnogim slu ajevima i na ina na koji ona nastaje, a to se verovatno odr~alo i do danas. Kona na vrednost za brzinu svetlosti nije dobijena merenjem one svetlosti koja nastaje i dobija se od Sunca, ve je prema nevedenom opisu izvor svetlosti bila sijalica. Osnovno za to ato bi trebalo znati, jeste kako ova ili bilo koja svetlost nastaje? <br>&nbsp; Iz navedenih pokuaaja za merenje brzine svetlosti, vidi se da su prilikom svakog pokuaaja postojali razli iti izvori svetlosti. Galilej je koristio svetlost plamena (fenjera), a logi no je da se ova svetlost ne mo~e porediti sa onom koju daje sijalica, a joa manje postoji mogunost da se njihova svetlost (i njeni izvori) mogu uporeivati sa onom koja je dobijena od Sunca! Svaki od ovih izvora imaju razli ite na ine na osnovu kojih nastaje svetlost. Vatra ili plamen emituju svetlost u procesu sagoravanja pri emu nastaju dim, a i pepeo. To zna i da svetlost koja pri tom nastaje, mora biti optereena ovim produktima sagorevanja. Iz ega sledi da e ona biti manje jasna ( ista) u odnosu na svetlost sijalice, a na osnovu toga sigurno je da ne mo~e imati ni iste osobine u smislu ja ine, odnosno daljine kretanja kroz prostor. Svetlost sijalice potpuno je druga ija u odnosu na plamen, ima veu jasnou i snagu pa se mo~e videti i na veim rastojanjima. Ipak nijedan od ovih izvora, (koji mogu biti materija, ali i ne mora biti), ili svetlost koja iz njih nastaje <i>pretvaranjem materije u energiju, <b>ali i na drugi na in,</b></i> ne mo~e se porediti sa Suncem! <br>&nbsp;No da li je neko izmerio brzinu svetlosti koja sti~e do nas sa Sunca? Za sada niko to nije uradio, mada je bilo pokuaaja da se na osnovu astronomskih metoda odredi brzina svetlosti. ak i onda kada je to pokuaavano, nije se uzimala u obzir sredina kroz koju bilo koja svetlost prolazi. Logi no bi bilo da svaki oblik atmosfere mo~e da uspori zrak svetlosti u zavisnosti od njene gustine ili sastava. Mada to ne mora biti zna ajna razlika, ipak mo~e da uti e na merenu vrednost. <i>A kako merenje brzine svetlosti joa nije u injeno u ,vakumu' jasno je da dobijena vrednost ne mo~e biti precizna, ni u veem delu procenata.</i><br>&nbsp; Meutim esto se brzina svetlosti definiae na sledei na in: <i>"Svi elektromagnetni talasi, uklju ujui i svetlost, putuju kroz <b>vakum</b> brzinom od 300 000 kilometara u sekundi". Dakle iako merenje brzine svetlosti nije u injeno u vakumu, ova brzina se esto definiae kao da jeste?</i> Ono ato se na taj na in posti~e jeste da, joa uvek opstaje zabluda o njenoj stvarnoj brzini. Mada se ne pominje visina planina na kojima je izmerena brzina svetlosti (pomou ogledala - Majkelsonov eksperiment), sigurno je da i na toj visini postoji atmosfera, gde elementi iz vazduha ili estice mogu da ometaju prostiranje svetlosti. A to u svakom slu aju mora da uti e na njenu brzinu, koja ne mo~e biti ista niti jednaka, njenom kretanju kroz vakum. S druge strane ak i kada bi merili brzinu svetlosti na mestima gde postoji vakum, kao ato je recimo Mesec, <b>njegov polo~aj, dimenzije ili masa,</b> mogli bi da daju razli itu vrednost u odnosu na Merkur ili Jupiter, ili Pluton kao najdalji.<br>&nbsp; Polo~aj planete mo~e da uti e na odreivanje brzine svetlosti, sli no kao i rastojanje od fenjera, jer ato je vea udaljenost od njega, manje svetlosti mo~e se videti. Osim u slu aju da svetlost Sunca ima posve druga iju prirodu, a sa time i osobine, a svakako trebalo bi da ih ima, u odnosu na plamen (svetlost) fenjera, gde postoji mogunost da intezitet svetlosti sa Sunca bude isti bez obzira na rastojanje. A to bi zna ilo da svetlost do-sti~e jednakog inteziteta, do Merkura i Plutona, ili drugih planeta, ali njeno delovanje na njihovoj povraini uslovljeno je drugim uzrocima, meu kojima je bitno i postojanje atmosfere. (Vakum u osnovi podrazumeva prostor bez atmosfere, a one su ina e razli ite od jedne planete do druge, pod uslovom da ih imaju. <b>Zato bi i merenje brzine svetlosti na razli itim mestima imalo razli ite vrednosti,</b> sli no kao i za mesta gde naizgled postoji vakum!) Uz to dimenzije i masa planete mogu da uti u na brzinu svetlosti, ato je donekle i pomenuto kroz Ajnatajnove teorije, ali je pre svega nazna eno za znatno masivnija nebeska tela. No i Jupiter je dovoljno masivan, tako da bi njegova gravitacija bila dovoljna da uti e na brzinu svetlosti, koja bi bila merena na njegovoj povraini. Zapravo to zna i da; <i>Svetlost kao i drugi oblici zra enje, mogu biti privu eni velikom gravitacijom, na taj na in, da bi svi oblici zra enja bili ubrzavani kad se pribli~avaju masivnoj povraini. Iz ega sledi da; <b>merenje brzine svetlosti, u blizini ili na povraini masivnijeg nebeskog tela, a pod uticajem gravitacije koja menja datu brzinu, mo~e imati manje ili viae uveanu vrednost.</b></i><p> <center> <img alt="" src=../images/relativ.JPG witdh=400 heigth=270> &nbsp; <img alt="" src=../image/zakrivljen.JPG witdh=320 heigth=270></center><p>&nbsp; <i>Sa pribli~avanjem nekom masivnom objektu, kao ato je zvezda ili planeta ulazi se u predele sve vee zakrivljenosti prostor (vremena). `to je gravitaciono polje ja e, tim je zakrivljenost prostor (vremena) naglaaenija.</i> Ovako Ajnatajn definiae uticaj gravitacije na prostor. Meutim u prostoru se nalazi i svetlost, kao jedan od vidova prenosa energije, ali na nju izgleda kao da ne deluje gravitacija? Da li je to mogue? <i>Gravitacije iskrivljuje prostor, a ne mo~e da uti e na estice transformisane materije, onda kada su postali energija, koja se prenosi putem svetlosti i drugih oblika zra enja? Ako postoji deformisanje prostora u blizini masivnih tela, onda je logi no da njihova gravitacija ima uticaja i na brzinu kretanja odreenih estica (ili talasa) koji su prenosioci energije!</i> A to u osnovi zavisi od toga da li se one kreu ka njima, kada im se brzina uveava, ili se kreu od njih, kada odreena brzina mora da opada, sve dok se ne izgubi uticaj njihove gravitacije!<br>&nbsp; Ako se ovakvo mialjenje dugo odr~alo, onda ne udi ato nije mogla da se nae veza izmeu gravitacije i elektromagnetne sile, odnosno da se ove sile objedine u jedinstvenu teoriju polja. Svetlost kao deo energije, koja je nastala iz materije (Sunca), jeste jedan vid EM zra enja, a to zna i da je ona takoe i pre-nosilac elekromagnetne sile. <i>Svetlost i drugi oblici zra enja ispunjavaju sav prostor energijom koja je potrebna da bi se materija odr~ala sa graom (i oblikom) koju trenutno ima. Ovo ustrojstvo ne bi moglo postojati bez elektromagnetne sile koja se putem energije prostire kroz prostor. EM sila i gravitacija se meusobno pro~imaju, tako da samo treba nai na in da se to opiae i njihov odnos jasno definiae.</i> <font color=#0000ff>Po tome se vidi da su elektromagnetna sila i gravitacija zasnovane na zajedni kim ili istim principima, koji postoje svuda u materiji. U tome nema velike razlike bez obzira na veli inu sistema, ili na to da li se materija posmatra kao mikrokosmos ili se sagledava kao makrokosmos.</font> <p>&nbsp; Na osnovu toga ato je napred navedeno mo~e se rei da je vrednost za brzinu svetlosti izmerena u uslovima koji mogu da uti u na merenu vrednost, odnosno na njenu preciznost. <i>To je prvi put uraeno pre viae od sto godina, pri emu se nakon dosta decenija od tog vremena, nije uradila neka ozbiljnija provera sa daleko boljom opremom, pri emu bi se koristio druga iji metod, a razli it od ranijeg, ato bi podrazumevalo merenje brzine razli itih delova spektra.</i> Zar je mogue da je sve ato treba da se otkrije u fizici i astronomiji <b>,stalo'</b> i zasniva se upravo na ovoj vrednosti? To ne bi smelo da se dogodi, jer tada bi se radilo o dogmi, u ovom slu aju nau noj. A kao ato je bio slu aj u istoriji; <i><b>svaka dogma ograni ava mogunost da se saznanje uveava i razvija, a u skladu sa potrebama vremena u kojem se raaju nova, bolja i ispravnija shvatanja!</b> Svaka Istina je ~iva, pa tako i ona nau na, zato se ona ne mo~e ni im ograni iti (ili ograni avati)! Zbog toga uvek postoji mogunost za njenim stalnim i novim otkrivanjem, ma koliko da se neko trudi da odr~i vrednost uspostavljenih dogmi.</i> <br>&nbsp; Kada se ovako neato navede onda se uvek treba zamisliti nad onim ato je postalo opate shvatanje, ali nemogue je odbaciti sve ili vei deo onoga ato je predhodilo tome shvatanju. Tako se ovom prilikom ne mora negirati da je vrednost za izmerenu brzinu svetlosti bila pogreana, naprotiv mogunost da je ona ta na zavisi od toga ata je mereno i izmereno. Samim tim i da je ta na, ova vrednost va~i samo za onaj deo EM spektra, u kome se nalazi vidljiva svetlost, koja je tom prilikom merena. A kako to nije bila svetlost dobijena od Sunca, onda je jasno da mo~e postojati i neka druga vrednost, koja u svakom slu aju nije kona na! <p>&nbsp; Da li je u sadaanje vreme koje je u nau no tehni kom pogledu po izgledu daleko premaailo celu ljudsku istoriju, zaista poznato kako nastaje svetlost ili svako drugo zra enje sa Sunca? Da li je ovek uistinu uspeo to da otkrije? Ako joa uvek nije precizno i ta no definisano ata se desilo sa Zemljom u njenoj proalosti, kako su nastali njeno kopno i okeani, koliko su stare stene i zaato su se dogaale takve promene reljefa, gde su akoljke sa dna okeana naale mesto na najviaim planinama sveta, onda je joa manje mogue da je zaista poznato kako nastaje svetlost na Suncu, a sa time i kakve osobine ili svojstva ima ta svetlost. <i>Ako bi se znalo kako ona stvarno nastaje i njena prava priroda, onda se ne bi ograni avali samo na to da se poznaje njena brzina, nego bi moglo da se napreduje mnogo viae i dalje.</i><br>&nbsp; Ono ato je izmereno kao brzina svetlosti jeste samo onaj vidlijvi deo zra enja koji je dobijen od sijalice, a kako je ona nastala to nam je donekle i poznato. No kako je nastalo zra enje i svetlost koju dobijamo od Sunca to ipak nije potpuno izvesno. Ipak postoji ono ato je poznato, tako da na osnovu toga mo~e se napraviti analiza o prirodi svetlosti i na inu na koji se ona prostire kroz prostor, kreui se od Sunca ka svim planetama i drugim nebeskim telima.<br>&nbsp; Poznato je da Svetlost koja nastaje od plamena iz fenjera ili svee (Fizov metod), kao ni svetlost sijalice, ne emituju ultravioletno zra enje, a joa manje druge oblike zra enja. Za razliku od njih, zra enje koje dobijamo od Sunca ima daleko vei spektar zra enja, gde je svetlost samo jedan manji deo toga. <i><b>Da li se na osnovu toga mo~e rei da je svaka svetlost jednaka bez obzira na izvor iz kojeg nastaje?</b> Logi no je da ako izvori svetla imaju razli ite energetske potencijale iz kojih nastaju (materiju), onda i svetlost dobijena od njih mora imati razli ite osobine!</i><br>&nbsp; Ono ato je izmereno kao brzina svetlosti jeste samo onaj vidljivi deo zra enja koji dobijamo od nekog izvora, a koji mogu biti razli iti, zbog ega e i svetlost imati razli ite osobine. A kao ato je poznato najja i izvor svetlosti, u naaoj blizini, jeste Sunce. Meutim postoji joa mnogo zra enja koja dobijamo od Sunca, a mo~da i viae iz kosmi kog prostora. Jedno od tih zra enja jeste i ultravioletno (UV) zra enje. No da li je neko izmerio brzinu UV zra enja, odnosno brzinu ovih zraka? Izgleda da do sada niko nije ni pokuaao takav eksperiment. Niko na to nije ni usmerio svoju pa~nju, mo~da upravo zbog toga ato se oficijelno misli da; <i>brzina prostiranja ovog zra enja trebala bi biti ista i potpuno jednaka kao i brzina vidljivog dela spektra, odnosno svetlosti.? (Zar to nije isto ili sli no nekadaanjem razmialjanju da se svetlost svuda mo~e videti u isto vreme?)</i><br> <center><img alt="" src=../image/spektar.JPG witdh=745 heigth=480><br><i> Elektromagnetni spektar ima razli ite talasne du~ine, gde je vidljiva svetlost samo jedan manji deo.</i></center><p>&nbsp; <b>No ako je svetlost vidljivi deo spektra, a UV zra enje spada u nevidljivi deo elektromagnetnog (EM) spektra, da li je mogue da ovi zraci koji poseduju razli ite talasne du~ine, mogu da imaju jednaku brzinu prostiranja?</b> Samim tim, kao ato je i poznato, jasno je da njihova snaga nije ista, pa prema tome ne bi mogla da bude ista ni njihova brzina! Mora da postoji barem odreena i mala razlika budui da se nalaze blizu u odreenom delu EM spektra! No ta razlika je daleko vea za druge delove spektra. A budui da mnoge od njih i ne vidimo, kako onda mo~e da se izmeri njihova brzina i da li e nekada to biti pokuaano da se uradi?<br>&nbsp; Poznato je da je Tesla radio i usavraavao ureaje sa elektomagnetnim osobinama. Budui da je bio ekspert u toj oblasti, za kojim joa uvek kaskaju i najvei eksperti savremenog doba, onda je sasvim sigurno znao ili barem poznavao osobine elektromagnetnih talasa sa kojima je radio. U jednom od svojih eksperimenata naveo je da, sa ureajem na kome je radio, uspeo je da poaalje EM talase brzinom od oko 470 000 km/s. Sigurno da njemu u to vreme niata nije zna ila ta brzina. A bilo je to na samom po etku dvadesetog veka, oko 1900-te godine. Dakle pre nego je Ajnatajn objavio svoje radove i pre nego je izmerena brzina vidljive svetlosti. Tek kada je Ajnatajn objavio svoje radove postojala je potreba da se izmeri ova brzina i da se na osnovu nje naprave prora uni za potvrivanje njegove teorije. A njih nije bilo mogue napraviti bez kona ne vrednosti za brzinu svetlosti, koja je naizgled zaista postala kona na.<br>&nbsp; Tako je napravljen zatvoreni krug koji je uslovljavao da jedno zavisi od drugog. Nastale su definicije koje uslovno potvruju teoriju, a na osnovu njih razraivane su druge teorije. No to ato je tada zapo eto i uraeno nije se ograni ilo samo na matemati ke prora une ve je obuhvatilo sve aspekte ovekovih shvatanja, ne samo u nauci, nego i u filozofiju, umetnosti, kulturi itd. (Ipak da li je ova matematika ispravna ako se zasniva na teoriji koja ~eli samu sebe da potvrdi? <b>Matematika koja se zasniva na pogreanoj ideji nema nikakvu svrhu, jer ne mo~e da se primeni u praksi!</b> Kao primer mo~e da poslu~i <a href=../strane/prva.html#upabit>Ptolomejeva matematika.</a> A na osnovu onoga ato je do sada moglo da se koristi vidi se da; veliki deo formula i jedna ina koje su nastale na osnovu Ajnatajnovih radova ne mogu se primeniti u praksi! <i>Dok one koje se naizgled koriste mogu za dalje da poslu~e samo u izmenjenom obliku!</i><br>&nbsp; Kada je izmerena brzina svetlosti, sa dobijanjem njene kona ne vrednosti nastavilo se dalje razraivanje Ajnatajnove teorije. Niko tada, a ni sada ne obraa pa~nju da postoje mnoge nedoslednosti. Tako da sve ono ato je bilo razmialjanje jednog oveka o jurenju za zrakom svetlosti, moglo bi da bude, najbla~e re eno samo jedna fantazija. U osnovi ona to joa uvek i jeste, jer mnogi primeri iz ove teorije jesu u domenu fantazije, jer nisu i ne mogu biti ostvareni u praksi! Putovanje svemirskim brodom koji ima brzinu blisku svetlosnoj nije ostvareno, no ipak je razmialjanje o takvoj mogunosti postalo nau na istina. Da li je to onda nauka ili je nau na fantastika? Negde se ak i navodi da je nauka zanimljivija od nau ne fantastike, ali mo~da je to samo neki novi oblik knji~evnosti?<br>&nbsp; <b><i>Tek onda kada bude ostvareno u praksi, neato od onoga ato je bilo predmet ne ijeg razmialjanja, mogue je rei da to zaista jeste nau na istina.</i><p> <center><b><a href="spektar.html">Po etak stranice</a><p> Kontakt adresa: <a href="mailto:niko@analogija.com"><b><u>niko@analogija.com</u></b></a><p> <a href="energija.html">Sledea</a></b><p> <hr red><p> </td></tr><table> </body> </html>