ÿþ <html> <head> <title> Izvor Svetlosti </title> <meta http-equiv="content-type" content="text/html; charset=windows-1250"> <style type="text/css"><!-- a:link, a:visited, a:active {text-decoration: none} --></style> </head> <body> <body bgcolor="#99ff99" text="#000000" vlink="000099"> <table border=0 width=900 align=center> <tr><td width=*> <div align= justify> <center> <img alt="" src="../images/prizma.gif" width=624 height=162><p> <font color="#ff0000" face="arial" size="5">Izvor SVETLOSTI</font></center> <font face="arial" size="4"><p>&nbsp; Meu svim oblicima energije, koju ovek svesno ili nesvesno koristi, najviae zastupljeni i prisutni oblik jeste svetlost, ili se barem smatra da je svetlost njen prenosilac. A postojalo je vreme kada se nije ni znalo ata je svetlost niti da ona jeste prenosilac energije. Ipak izvesno je da svetlost prenosi energiju koju dobijamo od Sunca, pa prema tome, svetlost je i najva~niji izvor energije bez kojeg ne bi bilo ni ~ivota. No ono ato je u tom procesu najviae va~no, jeste definisati na in na koji svetlost prenosi energiju koju dobijamo od Sunca?<br>&nbsp; Joa od davnih vremena i mnogo pre Njutna po ela su definisanja svetlosti, no on je tome posvetio posebnu pa~nju, tako da se manje-viae njegovom zaslugom, danas za svetlost smatra da je ona dualne prirode, odnosno da se ponaaa i kao talas i kao estica. Ipak po onom ato je napred navedeno, <u> estice i talasi ne mogu imati jednake osobine.</u> Zato svetlost koju dobijamo od Sunca, ne mo~e biti jednakih osobina kao svetlost dobijena iz drugih izvora svetlosti! Na osnovu toga sledi da; <i>Kao ato ni svi izvori svetlosti ne mogu imati jednake osobine, tako ni svetlost koja od njih nastaje ne mo~e imati jednake osobine!</i> To dalje zna i da; <font color=0000ff><b>Zavisno od svojih izvora, svetlost mo~e da se ponaaa kao estica ili kao talas, ali ne mo~e imati iste (obe) ove osobine od jednog ili istog izvora svetlosti! Osim ako sam izvor svetlosti nije podlo~an promenama, zbog ega mogu nastati i promene osobina (svojstva) svetlosti!</b></font><p>&nbsp; <a href= http://lh5.ggpht.com/_Z6B9YB8yLwI/S4YRZ4NvmVI/AAAAAAAAAdc/mBTJmuTCX-w/s1152/vatra.JPG target=_blanc><img src= http://lh5.ggpht.com/_Z6B9YB8yLwI/S4YRZ4NvmVI/AAAAAAAAAdc/mBTJmuTCX-w/s512/vatra.JPG border=0 align=left></a>&nbsp; Toplotna energija dobijena od plamena vatre prenosi se u okolni prostor putem estica koje imaju odreene dimenzije. Ipak energija koja je dobijena od plamena vatre ne daje samo toplotu, nego od nje nastaje i svetlost. Da li se u ovom slu aju toplotna energija prenosi putem svetlosti? Logi an odgovor bi bio; Ne! Zato ato se definiae da toplotu prenose estice vazduha, (ako je to otvoreni prostor, ali isto va~i i za prostor gde se koristi pe). Meutim i Sunce je toplotni izvor od kojeg zavisi celokupan ~ivot na Zemlji. Da li se ovaj vid toplotne energije prenosi kroz prostor putem estica vazduha? Logi an odgovor bi bio; Ne! Zato ato se definiae da toplotu prenosi svetlost koja nastaje odreenim procesima na Suncu. Tako da za razliku od vatre, svetlost sa Sunca se prostire kroz bezvazduani prostor (vakuum). Ipak iako je ovo bezvazduani prostor, to ne zna i da je ovaj prostor potpuno prazan.<br>&nbsp; Ako je svetlost oblik energije koja nastaje iz materije, onda to zna i da prostor kroz koji se ona prostire, nikako ne mo~e biti prazan prostor! <i>Materija koja se transformisala u energiju, putem svetlosti i drugih oblika zra enja, prenosi se kroz ceo prostor dokle god dopire svetlost, ali i dalje, jer postoje i mnogi drugi oblici zra enja! Zato nijedan deo prostora ne mo~e biti prazan, jer sve dok postoji materija postojae i energija koja e da ispunjava ceo taj prostor.</i> Na osnovu ovoga izgleda kao da se ponovo mo~e vratiti ideja o eteru, (ali i ne mora).<br>&nbsp; Zapravo potraga za eterom je podrazumevala istra~ivanje u vidljivom delu spektra. A budui da postoje talasne du~ine koje nisu u vidljivom delu spektra, onda je izvesno da nije bilo mogue pronai eter, ili neato sli no, <i>iako je logi no da apsolutno prazan prostor ne mo~e postojati!</i> Osim toga ideja o eteru zasnivala se na ideji o prostiranju zvuka. Budui da je za prostiranje zvuka potrebna sredina kroz koju e se zvuk prostirati to je bila osnova na kojoj je bazirana ideja o eteru. No za razliku od zvuka koji se prostire kroz vazduh putem estica koje se u njemu nalaze, svetlost se prostire kroz potpuno bezvazduani prostor. Odatle je izveden i nastao pojam vakuum ( esto se piae sa dva u). Sledi da, <b>iako je vakum potpuno bezvazduani prostor, to ne zna i da u njemu niata drugo ne mo~e postojati. <i>Potpuno je izvesno da u prostoru koji je sav pro~et ogromnim koli inama materije, mora postojati i energija (kao transformisani sublimat materije), koja svu tu materiju dr~i na okupu, odnosno definiae njeno ustrojstvo. Iz tog razloga, prisutnost i zastupljenost energije daleko je vea, koja svakako i ne mora biti u vidljivom delu spektra, nego li ato je to slu aj sa materijom, koja u suatini predstavlja onaj grublji, odnosno vidljivi deo prostora ili svemira.</i></b><p>&nbsp; Dakle, razli iti oblici materije mogu biti ili postaju razli iti izvori energije, koji imaju razli ite na ine sa kojima se njihova energija prostire (prenosi) kroz prostor. Da li bi uopate bilo mogue da se toplotna energija vatre prenosi u okolni prostor, ako ne bi bilo estica vazduha? Ovom prilikom se ne misli na radijator ili neko drugo sli no grejno telo koje daje toplotu. Logi an odgovor bi bio da ne mo~e, jer vatra ne mo~e da gori bez odreenih gasova koji se nalaze u vazduhu. Na osnovu ovoga postoji analogija sa prostiranjem zvuka, gde je za njegovo prostiranje potrebno postojanje odreene sredine kroz koju bi to bilo mogue, a neato sli no uslovljava i prenos toplote koja nastaje putem plamena vatre. Vibracije koje predstavljaju zvuk prenose se putem estica vazduha, isto tako ili na sli an na in toplotna energija vatre prenosi se posredovanjem <i><u>istih estica</u></i> vazduha.<br>&nbsp; Meutim kao ato postoje razli iti izvori zvuka, isto tako postoje razli iti izvori toplotne energije, koji mogu ali i ne moraju da nastaju od vatre. Ono ato sve njih objedinjuje jeste sredina kroz koju se deaava njihovo prostiranje, a to je u osnovi i uglavnom vazduh. Ipak postoji izvor toplote koji je daleko zna ajniji, a verovatno je postojao i pre nego ato je po ela upotreba vatre. Ovaj izvor toplotne energije jeste Sunce. A ono ato predstavlja osnovu za prenos njegove toplotne energije ne zavisi od estica vazduha, kojih ina e i nema u prostoru izmeu planeta, osim u njihovoj blizini u slu aju da neke od njih imaju atmosferu. Energija koja se oslobaa sa Sunca prenosi se u ceo sistem bez posredovanja estica vazduha. No ipak, <b>iako ne postoje estice vazduha putem kojih bi se prenosila toplotna energija sa Sunca, postoje druge estice koje ine osnovu za prenos njegove energije.</b> Jedan deo ovih estica jeste svetlost, ali to je tek odreeni deo zra enja koji dosti~e do povraine veine (ili svih) planeta. Dakle svetlost jeste sublimat materije, a nastala je njenim pretvarenjem u energiju, pri emu se osobine materije transformiau u osobine energije. Iz toga sledi da osobine materije od koje nastaje plamen vatre (sagorevanjem drveta, uglja itd.), nikako se ne mogu porediti sa osobinama materije od koje nastaje sun eva svetlost (H, He itd.)! Samim tim, <i>nikako se ne bi mogla porediti ni svetlost koja nastaje od plamena vatre, u odnosu na svetlost koja nastaje u potpuno druga ijim procesima na Suncu! Ipak da li je neko pokuaavao da razgrani i ili definiae razli ite oblike ovako nastalih svetlosti, ije osobine u svakom slu aju i u mnogome zavise od osobina materije iz koje su nastale!?</i> <br>&nbsp; Svetlost jeste samo deo zra enja koja mo~e da se registruje kroz oblik energije koja se dobija od Sunca. Kako je sigurno da postoje i drugi oblici zra enja koji se razlikuju od vidljivog dela spektra, odnosno svetlosti, onda je logi no da celokupna toplotna energija mo~e da zavisi i od njih. Budui da veina ovih zra enja imaju razli ite talasne du~ine logi no je da sva ova zra enja mogu da se prostiru na razli ite na ine kroz prostor. Zapravo to mo~e samo da zna i da; <i>njihove razli ite talasne du~ine uti u na to da ona imaju razli ite brzine prostiranja! A upravo zbog toga ato imaju razli ite talasne du~ine i razli ite brzine prostiranja, to mo~e biti uzrok da ona imaju i razli ite potencijale energije. Iz toga sledi da; <b>odreena zra enja, koja ne moraju biti deo vidljive svetlosti, mogu imati ili imaju vee energetske potencijale! Samim tim energija koja se dobija sa Sunca ne mora da se zasniva na svetlosti, odnosno na vidljivom delu spektra, nego uglavnom mo~e da se zasniva i na drugim oblicima zra enja, koja imaju manje talasne du~ine ali vee brzine prostiranja, pa zbog toga i vee energetske potencijale!</b></i> Pa ipak za sada i do sada ostaje definisano da je svetlost osnovni prenosilac energije sa Sunca? <p>&nbsp; Ipak na osnovu ovoga sledi bitno pitanje; <i>da li svetlost vatre mo~e da prenosi njenu toplotnu energiju?</i> Ako ne mo~e, to onda treba da zna i da svetlost vatre, ni na koji na in ne mo~e biti jednaka, niti mo~e da se poredi u odnosu na svetlost Sunca! Materija (izvor) od koje nastaje svetlost vatre i Sunca nije ni pribli~no ista, pa prema tome ni energija koja nastaje u ovim procesima, ne mo~e biti ni malo sli na! <br>&nbsp; Za svetlost je definisano da poseduje dualnu prirodu, odnosno da se ponaaa kao talas i kao estica, ipak postoji ono ato nije jasno odreeno a to je; <b>Kada svetlost ima osobine estica, a kada se ponaaa kao talas?</b> Izgledalo bi logi no da; <i>Svetlost koja se prenosi putem estica ne mo~e biti jednakih osobina kao i svetlost koju prenose talasi.<b> Zapravo po svemu ato je navedeno, pitanje je da li se uvek radi o svetlosti?</b></i> Postoje razli iti oblici zra enja, a naro ito u kosmi kom prostoru, gde mnoga od njih i nisu u vidljivom delu spektra, ali je za sve njih definisano da imaju jednaku brzinu prostiranja, odnosno da su njihova kretanja jednaka brzini svetlosti. Tako se mnoga zra enja uopaetno predstavljaju kao da se prenose putem svetlosti. A poato se ona na taj na in definiau, onda nije mogue razgrani iti ona zra enja koja se deaavaju putem estica, od drugih koja se prostiru putem talasa razli itih talasnih du~ina! Upravo iz tog razloga postoji uopateno shvatanje da svetlost poseduje dualnu prirodu. Mo~da je vidljivi deo spektra gde spada i svetlost upravo mesto grani enja izmeu estica i talasa, pa zato svetlost mo~e imati obe njihove osobine, odnosno dualnu prirodu. <br>&nbsp; <b>No da li je to zaista odr~ivo za sve ostale oblike zra enja, ako postoji mogunost da se odreeni oblici zra enja nikako ne mogu prenositi putem estica, iako su neki, upravo od njih i nastali!?</b> <font color=0000ff>Ovom prilikom samo kao primer mo~e da se navede sjedinjenje estice i anti estice, gde u tom procesu nastaje ,anihilacija' estica pri emu se oslobaa velika energija. Zapravo ono ato se ovo prilikom dogaa jeste da se ove estice transformiau u energiju koje viae nisu (vidljive) estice, ali svakako jesu talasi koji imaju <i>vee brzine od brzine svetlosti,</i> pa zato izgleda da postoji njihova anihilacija. Ovo je donekle definisano kroz teoriju i jedna ine, gde se prikazuje da bi kretanje brzinom veom od brzine svetlosti doalo do iz ezavanja (nestajanja ili ,anihilacije') materije. A to se izgleda upravo i dogaa, ali samo sa najmanjim esticama materije, ali ne i sa veim delovima materije gde to izgleda ne bi moglo da se dogodi.</font> A o tome e biti joa re i u nekom narednom tekstu ili prikazu.<br>&nbsp; Od dimenzija estica ili talasne du~ine, zavise i osobine koju svetlost i drugi oblici zra enja mogu imati.</b></i> Baa kao ato to isto va~i i za materiju, gde od njenih dimenzija zavise i njene osobine, bilo da se radi o velikim nebeskim telima ili se radi o atomima i jedinjenjima koja su izgraena od njih. <b>Osobine materije i energije koja nastaje iz nje, zavise od dimenzija estica ili talasa sa kojima one mogu da se mere i izmere!</b><p>&nbsp; <table border=0 bgcolor="ffffff" cellpadding=5 width=520 align="left"> <tr><td align="center"> <img alt="" src="../images/cestice.jpg" width=500 height=475> <div align="justify"><b>&nbsp; Delovi materije ( estice) kojima se prenosi energija (Sunca i zvezda) nazivaju se fotoni. Nazivi za druge estice materije mo~e da zavisi od njihovih osobina. Izbor je veliki, jer se stalno otkrivaju novi najmanji delovi materije.</b> </td></tr></table>&nbsp; Poznato je da osnovnu grau celokupne materije ine razli iti atomi. A njihovom kombinovanjem sa drugim istim ili sli nim atomima, oni grade molekule od kojih nastaju jedinjenja, a od njih dalje nastaju razli iti oblici materije. No za dobijanje energije iz materije pre svega je bitna graa atoma iz kojih se sastoji sama materija. Kako svi atomi nisu jednaki onda je logi no da energija koja nastaje od njih ne mo~e biti istih osobina. Ipak u ovom opisu, postoji jedna velika razlika u odnosu na uobi ajeno definisanje atoma. Naime smatra se, ili se barem preutkivanjem to podrazumeva, da svi elektroni koji se nalaze u kretanju oko jezgra razli ith atoma treba da izgledaju isto? Da li je to mogue? <i>Toliko veliki broj razli itih atoma, a svi oni imaju jednake dimenzije elektrona koji rotiraju oko atomskog jezgra? To je prosto neodr~ivo, baa kao ato je neodr~ivo da razli ite zvezde (sun evi sistemi) imaju planete jednakih dimenzija koje rotiraju oko njih!</i> Zapravo to je viae opisano u onom delu, pod opatim naslovom <a href=../analogija/uvod.html target=_top> Analogija,</a> jer se ona na tome zasniva.<br>&nbsp; <i>Analogija izmeu mikro i makro kosmosa upuuje ili uzrokuje da; <font color=0000ff>razli iti sistemi imaju razli itu grau, upravo zato ato se oko njih nalaze u kretanju, tela ili estice razli itih dimenzija!</font> Na osnovu toga je sasvim izvesno da razli iti atomi, imaju razli ite elektrone, koji rotiraju oko njihovog jezgra. A to zapravo zna i da i jezgra atoma moraju, kao ato i jesu, biti razli ita!</i> Zato i postoji veliki broj subatomskih estica koje se stalno otkrivaju, a sve one se u osnovi i zasnivaju na velikom broju razli itih elektrona, ali i jezgra atoma.<br>&nbsp; A kada se zna da postoji toliko veliki broj atoma i subatomski estica od kojih je izgraena materija, onda je logi no da od tih estica uz odreene procese, za koje mnogi joa uvek nisu jasno definisani, nastaju estice ili talasi koji su prenosioci energije! Ove estice ne mogu biti jednakih dimenzija, upravo zato ato su nastale iz estica materije koje jesu razli itih dimenzija! Zato odreena zra enja koja jesu prenosioci veih potencijala energije, prestaju da budu estice i postaju talasi manjih talasnih du~ina, ali veih brzina prostiranja. Iz toga sledi da; <b>razli ite estice materije su, uz manje ili viae poznate procese, transformisane u razli ite estice ili talase energije, koji zato imaju razli ite brzine prostiranja, kao i potencijal energije.</b> Zbog toga izgleda logi no da razli iti izvori svetlosti uzrokuju da ona ima razli ite osobine. Tako da brzina i na in prostiranja svetlosti (kao i drugih oblika zra enja), u svakom slu aju zavise od izvora (materije) iz kojeg je ona nastala.<br>&nbsp; Dakle iz ovoga se vidi da energija mo~e imati razli ite posrednike ( estice ili talase razli itih dimenzija), putem kojih se prostire u prostoru. Isto tako potencijali energije zavisi od izvora iz kojeg ona nastaje.<p>&nbsp; Ako se na osnovu ovoga izvodi zaklju ak, onda je jasno da svetlost vatre prenose one estice sa manje energije. Sa druge strane svetlost Sunca prenose estice koje su vee energije. <i>Da bi ove estice imale razli ite energetse potencijale normalno je da i one moraju biti razli ite.</i> Na osnovu toga logi no je, kao ato je i poznato, da svetlost vatre ili svetlost Sunca ne mogu da poseduju jednaku energiju. A s obzirom da se svetlost ponaaa kao talas ili kao estica logi no bi bilo da; <i>svetlost vatre se sastoji od estica koje imaju manji energetski potencijal, za razliku od svetlosti Sunca koja se prostire putem talasa, koji imaju mnogo vei energetski potencijal!</i> Iz toga sledi da estice i talasi ne mogu biti jednakih osobina, zato ato nisu jednakih dimenzija (veli ine ili talasnih du~ina), tako da njihovo razdvajanje predstavlja prelaz iz materije u energiju i obratno! Budui da joa nije definisana odreena granica koja mo~e da izgleda kao mesto njihovog razdvajanja, onda je mogue da se dogaa ono ato je napred navedeno; <font color=0000ff><b>Odreeni oblici i dimenzije materije mogu se smatrati za energiju, ili obratno neki oblici energije mogu da se smatraju za materiju.</b></font> <p> <center><b><a href="izvor.html">Po etak stranice</a><p> <a href="paradoks.html">Sledea</a></b><p> <hr red><p> </td></tr><table> </body> </html>